Ilustraciju za blog napravilia: Naida Čelik

Vrijeme COVID-a

Za blog piše: Prof.dr. Jelica Predojević Samardžić

 

S čim se nismo sve sreli u ovo doba pandemije? Izolacija, karantin, samoizolacija, socijalna distanca, panika, krizni štab, policijski sat - složićete se da smo zaboravili realno značenje ovih riječi koje su bile korišćene u akademskom diskursu ponekad odrođenom od svoje realnosti i našeg doživljaja.

 

Vrijeme zbunjenosti. Opšta zbunjenost - naučne i stručne zajednice. Bili smo svjedoci oprečnih i kontradiktornih izjava niza naučnih autoriteta i institucija o razlozima nastanka pandemije. Od tvrdnji poput:  „virus je spontano nastao i transmisija infekcije sa životinja na ljude desila se..“; do „jasno su dokazani dijelovi virusa koji su djelo čovjekovog djelovanja i genetskog inženjeringa“.

 

Vrijeme nesigurnosti. Nesigurnost i nas, doktora, jer smo se sreli sa nepoznatom bolesti, sa cijelim spektrom simptoma, od potpuno inaparentne do teške kliničke slike i letalnog shoda. Šta određuje predikciju prema teškom obliku bolesti, genetska predispozicija, receptori za ACE2 ili nešto treće? Posebnu nesigurnost, pa čak i frustaciju je izazivala činjenica da nismo imali pouzdan i ispitan lijek. Vrijeme kada su gotovo svi, pa čak i mi, doktori, imali svoju teoriju o nastanku pandemije ,,sa okusom i mirisom teorija zavjere“.

 

Vrijeme iskušavanja. Bio je to test za svaku naučnu i medicinsku zajednicu, za zdravstvene sisteme, za države, narode i istovremeno test za svakog pojedinca koji je bio uskraćen za svakodnevne aktivnosti  i socijalni kontakt, a u strahu za vlastito zdravlje i zdravlje najbližih. Test za svakog ponaosob, našu samokontrolu i prag tolerancije, promjenu životnog stila, rad od kuće i još mnogo toga.

 

Vrijeme pandemije je definitivno ukazalo i potvrdilo značaj javnog zdravstva u zaštiti zdravlja cjelokupnog stanovništva i značaj i ulogu javnih i državnih zdravstvenih ustanova. Ukazalo je na značaj zdravstvenog prosvjećivanja širokih narodnih masa, koje smo tako neoprezno u vrijeme tranzicije prepustili komercijalnim medijima. Odjednom smo shvatili da imamo premalo epidemiologa i infektologa, specijalizacija koje su godinama potiskivane kao nevažne i „malo potrebne“.

 

Želim da izdvojim naše mlade ljekare, koji su zbog prednosti svog životnog doba bili u prvim redovima borbe sa COVID-19. Oni su se hrabro i sa ogromnom količinom entuzijazma uhvatili u koštac sa liječenjem nepoznate i često teške bolesti, podnjeli dane izolacije i odvojenosti od svojih najbližih, rada u zaštitnoj uniformi, koristeći mogućnosti savremene medicine, oči u oči sa uspjehom ali i neuspjehom i gubitkom pacijenta. Ova pandemija nam je ukazala na značaj, mladih kadrova koji ne samo da su nezamjenjivi u smislu očuvanja naše budućnosti, već da su u ovim situacijama ključni.

Često čujemo – „Ništa neće više biti isto“.

Ja bih rekla - hoće - važnost našeg zanimanja, naša stručnost i profesionalna odgovornost.

 

M-BA-00000026

 

 


Prof.dr. Jelica Predojević Samardžić- pedijatar, subspecijalista hematologije i šefica Odjela za dječiju hematoonkologiju i imunologiju sa Centrom za hemofiliju Klinike za dječije bolesti Univerzitetskog Kliničkog centra Republike Srpske. Prof. Predojević je i profesorica na Medicinskom fakultetu u Banja Luci, šefica Katedre za pedijatriju, kao i Nacionalni koordinator za hemofiliju RS.