Ilustraciju za blog napravili: Naida Lisica i Ismet Lisica

Putokaz ka ozdravljenju

 Za blog piše: Enes Čemer

 

Dok smo zdravi - ne mislimo o zdravlju! Poznata je fraza, koje se sjetimo tek kada je bolest u nama i s nama.

 

Svakodnevna trka za obezbjeđenjem životnih potreba, kod nekih i finansijskog bogatstva (!), čini nas neosjetljivim na  upozorenja i sve učestalije „pozive“ vlastitog organizma da mu se pomogne i spriječi nadolazeća nevolja!

Kada smo konačno „čuli pozive“ i shvatili da organizmu treba pomoć, a medicinska struka i savremena tehnika nedvojbeno potvrdili da je naš organizam - zapravo mi - teško bolestan, nastaje novi šok i nevjerica: „Zašto baš ja? Zašto to baš meni?“

 

Meni se bolest dogodila! Ona teška i opaka – kancer desnog plućnog krila. Svoj spoznajni šok doživio sam onog – mog 1. marta, kada mi je porodični ljekar pogledao nalaze i saopštio „da ima nešto, da nije preveliko i da se to može odstraniti...“

Iskreno, nisam ga dalje čuo, jer mi je bilo jasno da je svaka sljedeća rečenica njegov ljudski i profesionalni pokušaj da utješi i primiri pacijenta.

 

„Šta ćeš sada?“ - pitao sam sam sebe. „Boriti se i - živiti!“ – odgovorih sebi.

Život me naučio da ljudska snaga dolazi iz tijela, organizma, ali i iz mozga, unutarnjeg duha. I Seneka, rimski filozof i pisac, još prije više od dvije hiljade godina reče da je „želja za ozdravljenjem uvijek bila pola zdravlja“.

Ušavši u novi i nepoznat svijet, svijet prepun teških bolesnika, koji svuda hode po planeti Zemlji, bore se, liječe, žive i umiru, kao i svi oni koji su oko njih, a misle da su zdravi, shvatio sam da i taj svijet ima svoje nade i zablude, običaje i navike, pravila i regule, koji mogu biti dobri i loši, kao, uostalom, i sve u životima svih ljudi.

Jedino u čemu su bolesnici drugačiji od zdravih ljudi je da su mnogo bogatiji ljubavlju i samilošću prema drugom, bolesnom posebno!

 

U tom, sada i mom novom svijetu, morao sam ponovo birati puteve i način života i odabrati ono što ja mislim da će mi pomoći da se borim i izborim da preživim i da još živim. Znao sam da će prijedlozi dolaziti od onih koji o mojoj bolesti nešto znaju, ili misle da znaju, ali na meni je bilo da odlučim kojim predloženim putem da idem i da sam odaberem putokaz! 

 

Prvo, meni i najvažnije, odlučio sam da, koliko mogu i imam snage, moram biti radno aktivan! Ako je aktivan mozak – aktiviraće se i tijelo! I danas sve dnevne aktivnosti prilagođavam dnevnim zdravstvenim i tjelesnim  mogućnostima. Nije neubičajeno da prijatelji, na njihovo pitanje gdje sam bio, ostanu iznenađeni istinitim odgovorom: „Na poslu!“

 

Drugo, veoma važno, morao sam odlučiti koji smjer liječenja slijediti: klasičnu ili alternativnu medicinu. Bez razmišljanja opredjelio sam se za klasičnu! Mislim da alternativna medicina može biti dobra, posebno ljudima kojima pomaže da psihički osnaže svoju volju za daljim životom. Međutim, ona može uvesti i u zablude i dovesti do zabune u spoznaji šta nam je uistinu pomoglo u liječenju, posebno ukoliko uporedo koristimo preporuke i jedne i druge medicine.

 

Klasična medicina ima jasne i dokazive puteve i rezultate. Alternativna nas uvjerava da je uspjela da liječi i izliječi, ali nikada ne daje jasne dokaze! I sam, svjesno i ciljano, sam bio kod nekoliko travara koji govore da su izliječili stotine bolesnika, ali nikada ne upućuju na konkretna lica kod kojih bismo se u to uvjerili.   

 

Treće, internet nikada ne koristim kod praćenja svoga liječenja niti kao putokaz za liječenje. Nestručno odabrane, neselektirane ili čak i lažne informacije o bolesti i načinu liječenja mogu samo uvesti u zabludu i stranputicu. Pisac Mark Tven reče: „Budite pažljivi kada čitate knjige o zdravlju. Možete umrijeti zbog štamparske greške.“

 

I konačno, pristalica sam naučnih istraživanja, koji su razotkrili genetsku osobenost svakog od nas i dokazali da smo svi različiti i da različito reagujemo na dobre i loše vanjske podražaje. Zato sam prihvatio prijedlog i obavio genska testiranja..

 

Ti rezultati su postali pravi putokaz u mome liječenju. A rezultati terapeutskog liječenja nakon testiranja su odlični! Kada sam ih čuo od doktorice, dobre i stručne žene, suze su se potočićima slijevale niz moje obraze i ispod brade silno kvasile moja još bolesna prsa.

 

Još samo dvije preporuke prijateljima:

Prva, pazite kome povjeravate gensko testiranje! Ima ih koji za to nisu osposobljeni i mogu napraviti grešku, a ona može biti i kobna. Meni se to desilo u prvom navratu.

I druga, ne predajite se kukajući na državu i kudeći zdravstveni sistem! Borite se uprkos sistemu! I uspjećemo! Udruženi i svako za sebe! 

 

BA/OTHE/2006/0004

 

Enes Čemer (1951) profesor je sociologije. Rođen je u Oborcima kod Donjeg Vakufa, djetinjstvo i čitav život proveo je u Gornjem Vakufu-Uskoplju. Radio je kao srednjoškolski profesor, a zatim u proizvodnim firmama. Do odlaska u penziju vodio je porodičnu proizvodnu firmu. I kao penzioner aktivno radi. Piše tekstove. Tekstovi su za one koji vole da čitaju. Možda će neko od čitalaca kliknuti na ovu poveznicu (link) i pročitati neku od njegovih priča. Voli i izrađuje makete. Zaljubljenik je u plasteničku proizvodnju domaćeg paradajza. Ponosan je na svoje djelo objavljeno u Finskoj, u izdanju Finn Lectura iz Helsinkija: Finsko-bosanski-bosansko-finski rječnik/Suomi-bosnia–bosnia-suomi sanakirja, što je bio prvi(!) bosansko-neki rječnik nakon zvaničnog proklamovanja bosanskog jezika