Jedan dan bolničkog farmaceuta

Ilustraciju za blog napravila: Sunita Fišić
Za blog piše: Mr. ph. spec. Nevena Dunović

Nevjerovatno je koliko su lijekovi izmijenili život čovjeka, poboljšali njegov kvalitet i produžili životni vijek. Njihova korist, ali i zloupotreba danas imaju veliku ulogu u opštem zdravlju. Pružanje informacija o lijekovima i davanje savjeta o njihovoj pravilnoj, bezbjednoj i racionalnoj upotrebi, kako pacijentima, tako i zdravstvenim radnicima, predstavlja svojevrstan izazov. Upravo ove činjenice su mene opredijelile za farmaciju.

Osnovna djelatnost bolničkog farmaceuta jeste obezbjeđivanje sigurne i bezbjedne terapije neophodne za liječenje pacijenata u bolnici. To znači, da farmaceut učestvuje u svim procesima upravljanja lijekovima, od nabavke, pripreme i izdavanja, izrade magistralnih i galenskih preparata, pa do praćenja racionalne terapije na odjeljenjima i savjetovanja zdravstvenih radnika i pacijenata poštujući osnovne principe koji podrazumijevaju, obezbijediti pravom pacijentu, pravi lijek, u pravoj dozi, pravim putem i u pravo vrijeme. Farmaceut može pravilnim informisanjem bolesnika o bolesti, osiguranjem pravilne primjene lijekova, praćenjem toka terapije, informisanjem o mogućim nuspojavama lijekova, uticati na postizanje potpune saradnje, te time direktno uticati na terapijske ishode. S obzirom da troškovi zdravstvene zaštite rastu, a farmakoterapija postaje sve složenija, neophodna je racionalizacija terapije. U tom smislu, uloga bolničkog farmaceuta je veoma značajna.

Nakon završenih studija farmacije, moje prvo zaposlenje je bilo u Kliničkoj apoteci UKC RS, gdje radim 10 godina i to je posao koji me ispunjava. Svaki dan se nauči nešto novo i puno je mogućnosti za usavršanjem, napredovanjem i specijalizovanjem u određenim oblastima. Svojim znanjima i vještinama moguće je pozitivno uticati na ishode liječenja pacijenata. S obzirom na to da je naš zdravstveni sistem kompleksan i sa brojim problemima i bolnički farmaceut je suočen sa različitim izazovima. Najveći problem je kada terapija, koja je najadekvatnija za nekog pacijenta nije dostupna, pa i pored toga što znate šta je za nekog najbolje, to ne možete da mu obezbjedite (neregistrovani lijekovi, lijekovi koji nisu na listama lijekova FZO RS, lijekovi koji nisu dostupni u odgovarajućem farmaceutskom obliku, ograničena finansijska sredstva FZO RS i liste čekanja pacijenata). Problemi su brojni, ali nisu nerješivi. Vjerujem da se radom i zalaganjem svih nas koji smo dio zdravstvenog sistema oni vremenom mogu prevazići.

Bilo je rano jutro, ponedeljak. Zazvonio je telefon i javila sam se kao i obično:“Apoteka izvolite!“ Sa druge strane, vapaj za pomoć! U razgovoru sa ljekarom saznajem da se radi o dvije djevojčice, dvije sestre, koje imaju rijetko oboljenje.

Roditelji su nabavili lijek iz inostranstva, ali to nije kraj problemima. Lijek nije dostupan u odgovarajućem farmaceutskom obliku za pedijatrijsku populaciju i potrebno je napraviti magistralni preparat, koji bi bio prikladan za primjenu kod djece i u odgovarajućoj dozi koja im je neophodna. Objašnjavam da nije problem i da mogu napraviti traženi preparat. Tada me ljekar pita: “Ali šta kada djeca budu otpuštena iz bolnice?“. To isto pitanje je njemu postavila majka ovih djevojčica, majka koja se bori kao lavica i nada da će snagom svoje volje i neizmjernom ljubavlju pobijediti statistiku i loše prognoze koje kažu da njena djeca neće proslaviti svoj četvrti rođendan.

Ne mogu da zamislim život sa takvim saznanjem! Pojavljuje se majka u apoteci, ljubazna i sa širokim osmijehom na licu. Pomislim, koliko bola i patnje se krije iza ovog osmijeha!? Žena mi je sasvim smireno ispričala svoju tešku životnu i finansijsku situaciju i koliko novca odlazi za terapiju dvoje djece sa rijetkom bolešću. Problem nastaje po otpustu iz bolnice, jer se radi o hroničnoj terapiji, a komercijalne usluge izrade ovakvih magistralnih preparata u javnim apotekama su skupe i njen budžet to ne može podnijeti. Posmatram i mislim, tako smirena, a očajna i ujedno puna nade da ću joj pomoći.

I zaista, poslije svega što sam čula kažem joj bez razmišljanja:“ Mogu i želim da Vam pomognem!" I tako već godinama moje kolege i ja pravimo preparate za ovu djecu. Ona je zajedno sa svojom djecom pobijedila statistiku, a moje kolege i ja smo pokazali da je na prvom mjestu potrebno biti dobar čovjek, pa tek onda dobar farmaceut, jer da bi ovo drugo došlo do izražaja, ovo prvo mora da bude ispunjeno. Tek sa dejstvom jednog i drugog možemo biti od pomoći onima kojima smo potrebni i možemo mijenjati svijet.

Za sve one koji razmišljaju da li da izaberu ovaj poziv, moj odgovor je da, jer pomažući drugima pomažemo sebi, odnosno dobijamo energiju i podsticaj za dalji rad, usavršavanje i napredak.

„Napor uložen za sreću drugih, podiže nas iznad nas samih“ (L.M.Child)

Mr. ph. spec. Nevena Dunović, rođena je1983. godine u Sanskom Mostu.

Osnovnu školu i Gimnaziju završila je u Banjaluci, a Farmaceutski fakultet u Beogradu.

Akademsku specijalizaciju “Farmakoterapija u farmaceutskoj praksi” završila je na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Zaposlena je u Kliničkoj apoteci Univerzitetskog Kliničkog centra Republike Srpske. Udata je i majka je dvoje djece.

M-BA-00000558