Ilustraciju za blog napravila: Hana Kevilj

 

Zašto nam je bitna kontrola lijekova?

 Za blog piše: Doc. dr. Mirza Dedić

 

Lijek nije proizvod kao šampon ili sapun za pranje, lijek je proizvod koji se ranije nazivao proizvodom od posebnog društvenog značaja. 

Lijekovi su medicinske supstance koje se koriste za liječenje, dijagnosticiranjeili prevenciju bolesti ili poremećaja. Medicinska supstanca izaziva promjenu u funkciji ili strukturi pacijentovog tijela.

Prema odredbama Svjetske Zdravstvene Organizacije (SZO), lijek mora biti siguran, djelotvoran i kvalitetan. To su 3 atributa koja svaki lijek koji se nalazi na tržištu mora ispunjavati (Slika 1).

Slika 1. Atributi koje svaki lijek na tržištu mora ispunjavati

U pravilu za kvalitetu bilo kojeg proizvoda odgovornost snosi proizvođač. Društvena zajednica, odnosno država, ne može odgovornost za kvalitet tako važnog proizvoda, odnosno sigurnost i djelotvornost, prepustiti samo proizvođaču nego i država preuzima svoj dio odgovornosti da bi lijek koji se nalazi na njenoj teritoriji bio siguran djelotvoran i kvalitetan. Država preuzima odgovornost kroz zakon o lijekovima, imenovanjem odgovarajućeg regulatornog tijela za politiku lijekova.

Regulatorno tijelu u svom sastavu ima kontrolni laboratorij čiji je glavni zadatak da provodi utvrđivanje usklađenosti kvaliteta sa uslovima na osnovu kojih je izdata dozvola za stavljanje lijekova na tržište. Proizvođač predlaže metodu koju je odobrilo nacionalno regulatorno tijelo ili se predlaže metoda oficijelna u evropskoj farmakopeji.

 

Slabe regulatorne agencije ugrožavaju nacionalnu i regionalnu zdravstvenu sigurnost. Jači regulatorni kapaciteti imaju koristi za javni i privatni sektor u cijelom zdravstvenom sistemu zbog boljih ishoda liječenja, nižih troškova liječenja, smanjene rezistencije na antimikrobne lijekove, manje dostupnosti podstandardnih i krivotvorenih medicinskih proizvoda i bržeg podnošenja zahtjeva za stavljanje u promet novih lijekova.

 

Kompanije koje žele prodati farmaceutsku ili drugu reguliranu robu zdravstvene zaštite dužne su nacionalnim regulatornim tijelima dostaviti dokaze u obliku dosijea da njihov proizvod ispunjava zahtjeve svakog od ovih kriterija za dobivanje odobrenja za stavljanje u promet.

Kako bi se osiguralo da lijekovi ispunjavaju ove kriterije nacionalna regulatorna tijela za lijekove imaju niz funkcija, što uključuje registraciju, kontrolu i praćenje proizvodnje, uvoza, izvoza, distribucije, promocije i reklamiranja lijekova; ocjenjivanje sigurnosti, djelotvornosti i kvalitete lijekova; te inspekcija i nadzor  cijelog lanca opskrbe lijekovima. Također rade na prikupljanju i analiziranju podataka o nuspojavama nakon stavljanja u promet.

Odgovarajuća regulativa o lijekovima i funkcionalna regulatorna tijela pomažu osigurati da su kvalitetni, sigurni i učinkoviti lijekovi dostupni na tržištu i da se na odgovarajući način promoviraju.

Kako su razvoj, proizvodnja i trgovina lijekovima postali globalni, postoji jasno prepoznata potreba za saradnjom među regulatornim tijelima.

 

Lijekovi se koriste već dugo i svakodnevno za liječenje bolesti, međutim određeni ljudske katastrofe koje su se desile u historiji su promijenile razmišljanje o lijekovima. Katastrofe su dovele do toga da se promijenila i ljudska filozofija u smjeru da lijekovi nose i velike rizike pri korištenju.

 

Dnevne štetne manifestacije lijekova se mogu ili ne moraju prijaviti, ali dokazi o šteti mogu dovesti do promjene propisa.

Često su tragedije visokih profila mijenjale i pooštravale važeću regulativu.

Dvije takve katastrofe su dovele do većeg nadzora nad sigurnošću lijekova.

Prvi slučaj desio se 1937. godine u SAD- u, gdje se desilo masovno trovanje stanovništva uslijed korištenja dietilen glikola (antifriza) kao otapala za pripremu sulalfanilamidnog antibiotskog eliksira.

Nepropisno pripremljen sulfonamidni antibiotik prouzrokovao je smrt više od 100 ljudi.

Godine 1937., S. E. Massengill Company, farmaceutski proizvođač, stvorio je oralni pripravak sulfanilamida koristeći dietilen glikol kao otapalo i nazvao ga pripravak "Elixir Sulfanilamide" (Slika 2).

 

 

 

Slika 2. Izgled prodavanog eliksira

Harold Watkins, glavni farmaceut/hemičar, nije bio svjestan toksičnosti dietilen glikola. Prvi slučaj smrti povezanog sa etilen glikolom dogodio se 1930. godine, i studije su objavljene u medicinskim časopisima u kojima se navodi da dietilen glikol može uzrokovati oštećenje ili zatajenje bubrega, ali njegova toksičnost prije incidenta nije bila široko poznata.

Watkins je jednostavno pomiješao aromu maline u lijek u prahu i zatim otopio smjesu u dietilen glikolu. Testiranja na životinjama nisu bila propisana zakonom, a Massengill ih nije izvršio; u to vrijeme nije bilo propisa koji bi zahtijevali ispitivanje sigurnosti lijekova prije njihovog stavljanja na tržište. 

Kompanija je počela prodavati i distribuirati eliksir u septembru 1937. godine. Do 11. oktobra Američka medicinska asocijacija primila je izvještaj o nekoliko smrtnih slučajeva uzrokovanih lijekom. Obaviještena je FDA (Food and Drug Administration) i pokrenuta je opsežna istraga koja je potvrdila da je otapalo dietilen glikol odgovorno za smrtonosne štetne učinke.

Kompanija je platila minimalnu kaznu prema odredbama Zakona o čistoj hrani i lijekovima (Pure Food and Drugs Act) iz 1906. godine, koji je zabranjivao označavanje pripravka kao "eliksira" ako ne sadrži etanol.

Harold Watkins je počinio samoubistvo čekajući suđenje.

Američki Kongres je odgovorio na bijes javnosti donošenjem Zakona o hrani, lijekovima i kozmetici 1938. godine, koji je od kompanija zahtijevao da provedu testove sigurnosti na životinjama i dostave podatke FDA-u prije nego što im bude dopušteno da plasiraju svoje proizvode na američko tržište. 

Drugi nemili događaj se desio u kasnim 1950-im i ranim 1960-im. Događaj je nazvan talidomidskom krizom, jer se lijek talidomid koristio u trudničkoj populaciji protiv osjećaja anksioznosti, nesanice, napetosti i jutarnje mučnine (Slika 3).

Slika 3. Strukturna formula talidomida i djeca rođena sa malformacijama

(Izvor slike: https://historyofyesterday.com/the-miracle-medicine-that-disfigured-thousands-of-children-800f7d90c6f5)

 

Talidomid je prvi put stavljen na tržište 1957. godine u Zapadnoj Njemačkoj, gdje je bio dostupan u slobodnoj prodaji.

Iako se u početku smatralo da je siguran u trudnoći, 1961. godine je uklonjen sa tržišta. Do tada je više od 10.000 djece u 46 zemalja rođeno je s deformitetima, kao fokomelija, kao posljedicom upotrebe talidomida.

Ozbiljnost i mjesto deformiteta ovisilo je o tome u kom je danu trudnoće majka uzela lijek; talidomid uzet 20-og dana trudnoće uzrokovao je centralno oštećenje mozga, 21. dan oštetio bi oči, 22. dan uši i lice, 24. dan ruke i do oštećenja nogu bi došlo ako se uzimao do 28. dana. Talidomid nije oštetio fetus ako se uzimao nakon 42 dana trudnoće. Od ukupnog broja registrovanih slučajeva oko 40% umrlo je prilikom rođenja. Oni koji su preživjeli imali su probleme s udovima, očima, mokraćnim putevima i srcem. 

Katastrofa je potaknula mnoge zemlje da uvedu strožija pravila za testiranje i registriranje lijekova.

U Sjedinjenim Državama, na primjer, novi propisi FDA zahtijevali su između ostalog od proizvođača lijekova da dokažu učinkovitost i da otkriju sve nuspojave zabilježene tokom testiranja. FDA je nakon toga pokrenula studiju učinkovitosti lijekova kako bi se reklasificirali lijekovi koji su već na tržištu.

Ipak, tragedije se još uvijek događaju zbog lošeg regulatornog nadzora.

2012. godine vlasti u Lahoreu (Pakistan) su privremeno zatvorile kompaniju za proizvodnju lijekova za koju se smatra da je proizvodila kontaminirane lijekove koji su ubili više od 120 pacijenata u jednoj bolnici u toku jednog mjeseca.

Testovi su pokazali da je, usljed ozbiljne greške u procesu proizvodnje, serija lijeka za srce bila kontaminirana velikom dozom antimalarijskog pirimetamina, što je uzrokovalo brzo iscrpljivanje bijelih krvnih ćelija i dovela do smrti velikog broja ljudi. 

Lijek zvanično nije distribuiran izvan zemlje, ali je ipak Svjetska zdravstvena organizacija izdala upozorenje svim regulatornim tijelima širom svijeta.

Nacionalna regulatorna tijela za lijekove upravo su se razvila nakon prethodno navedenih incidenata. 

Na osnovu svega navedenog je vrlo bitno da svaki lijek koji se nađe na tržištu prethodno prođe kroz sistem kontrole kvalitete.

 

M-BA-00000598