Ilustraciju za blog napravila: Adisa Vatreš Selimović
Za blog piše: Gordan Tahirović
Možete li se sjetiti nekog trenutka kada ste čuli ili pročitali nešto, nakon čega vam se upalila ona lampica u glavi? U tom jednom fenomenalnom trenutku sve je dobilo pravi smisao, pronašli ste odgovor na pitanje koje vas muči ili vam se u potpunosti okrenula perspektiva i promijenili ste mišljenje.
A znate li šta je sve potrebno napraviti kako bi se spriječilo širenje infekcije koronavirusom? Ili, možda još bolje, zašto je neophodno striktno se pridržavati uputa i preporuka koje su donesene? Pandemija je ispit za društvo, ali i svakog od nas pojedinačno, na kojem nema popravnog, a sve greške se skupo plaćaju.
Nemam običaj da na ovakav način dijelim svoje mišljenje i stavove. I dok pokušavam da na papir prenesem tih nekoliko misli koje mi se motaju po glavi, stalno se pitam treba li svijetu još jedna objava na temu koronavirusa.
Ovih dana se na sve strane govori i piše samo o tome. Možda i pretjerano.
Hoću li onda i ja doprinijeti u tom pretjerivanju. Pretjerujem li ako svoju djecu danima nisam izveo iz kuće? Pretjerujem li ako dnevno stotinu puta operem ruke? Sve što radimo, može izgledati pretjerano prije, a nedovoljno poslije izbijanja pandemije – riječi su Michaela O. Leavitt, bivšeg Američkog državnog sekretara za zdravstvo koje su mi pomogle da nađem odgovor. Pretjerati je rizik koji sam spreman preuzeti. Ne uraditi sve što je u mojoj moći to nije.
Zatvorene su škole i vrtići, prekinuta su sportska natjecanja, otkazani javni skupovi, mnoge kompanije su poslale radnike da rade od kuće. Građani su pozvani da ostanu u svojim domovima i maksimalno umanje kontakte koje imaju sa drugima.
Odgovor možda daje ilustracija toka pandemije, u slučaju slobodnih u odnosu na ograničene kontakte. U prvom slučaju bolest se širi jako brzo, a broj oboljelih vrtoglavo raste u samo nekoliko sedmica. Nakon toga relativno brzo dolazi i do kraja epidemije. U drugom, bolest se širi postepeno i ne dolazi do tako naglog skoka u broju oboljelih. Ovo nije pretpostavka, već dokumentovani tok širenja epidemije gripe 1918. godine u dva Američka grada: St. Louisu koji uveo drastične mjere i Filadelfije koja to nije. Zabilježena smrtnost u Filadelfiji je bila nekoliko puta veća. Zašto bi ovakav pristup bio efikasan i danas, više od 100 godina poslije?
SARS-CoV2 je novi soj koronavirusa koji je kao uzročnik oboljenja kod ljudi (COVID-19) otkriven u Kini krajem 2019 godine. Ono što do sada znamo je da se virus prenosi respiratornim putem, da izaziva kliničku sliku koju najčešće karakterišu tri simptoma: povišena temperatura, zamor i suhi kašalj, mada se mogu javiti i bolovi, upaljeno grlo, otežano disanje i curenje nosa.
Oko 80% zaraženih osoba ima blagi oblik bolesti sa slabo ili nikako izraženim simptomima, oko 15% ima teški oblik praćen jakom upalom pluća i snažno izraženim respiratornim simptomima, dok se oko 5% pacijenata karakteriše kao kritično oboljeli sa zatajenjem plućne funkcije koje zahtjeva mehaničku potporu.
Podaci o smrtnosti virusa variraju i još se uvijek ne mogu sa sigurnošću utvrditi, ali ono što se zna je da je smrtonost nekoliko puta veća kod starijih osoba i osoba koje imaju druga oboljenja poput dijabetesa, hipertenzije i karcinoma. Procjena je da reproduktivni broj (R0) virusa SARS-CoV2 iznosi 2,2. Ovaj broj pokazuje kolika je zaraznost virusa i u konkretnom slučaju znači da jedna inficirana osoba u prosjeku zarazi dvije nove osobe. Svaka od njih po dvije nove i tako redom. Ciklus traje oko 7 dana pa se broj oboljelih svake sedmice udvostruči.
Danas se cijeli svijet zajedno bori protiv koronavirusa, neki pod maskama, neki u pidžamama. Jeste li primjetili kako su do jučer gorući problemi i podjele pali u drugi plan? Borimo se kao društvo, kao zajednica, ali to ne znači da trebamo da čekamo na druge. Upravo suprotno, svaki pojedinac mora dati svoj doprinos.
Ako se pridržavamo higijenskih mjera i ograničenja kontakata usporiti ćemo širenje infekcije. Kapaciteti zdravstvenog sistema će biti dovoljni da pruže adekvatnu njegu za onih 5% kritično oboljelih i spasiti ih što više. Ako se mi ne inficiramo, nećemo dalje inficirati i naredne dvije osobe. To mogu biti osobe iz naše najbliže okoline, iz naše porodice.
U mom slučaju to mogu biti starije osobe i osobe oboljele od šećerne bolesti, a koje ne želim izgubiti. U vašem?
Dr. Gordan Tahirović, je rođen u Sarajevu gdje uspješno završava svoje školovanje odbranom diplomskog rada na Medicinskom fakultetu 2005. godine. Svoju stručnu karijeru započinje iste godine u kompaniji Roche, gdje poseban doprinos daje u području kliničkih ispitivanja.
Upravo u ovom segmentu 2017. godine dolazi na čelo internacionalnog projekta koji se iz Dubaija implementira u 11 zemalja Srednjeg istoka. Po povratku u Bosni i Hercegovinu 2018. godine dolazi na poziciju Medicinskog direktora na kojoj se i danas nalazi. Autor je nekoliko stručnih publikacija, a poseban interes i ljubav pokazuje prema personaliziranoj medicini.
NPM 011-03/2020
Roche d.o.o. - Roche Ltd, Zmaja od Bosne 7, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina