Ilustraciju za blog napravila: Aleksandra Nina Knežević
Za blog piše: prof. dr. Midhat Izmirlija

U Općem komentaru br. 14 uz Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima ističe se da ostvarenje ljudskog prava na zdravlje ovisi o ostvarenju drugih ljudskih prava, kao što su pravo na život, hranu, stanovanje, rad, obrazovanje, sudjelovanje, uživanje u pogodnostima znanstvenog napretka i njegovih primjena, sloboda traženja, primanja i širenja svih vrsta informacija, nediskriminacija, zabrana mučenja te sloboda udruživanja, okupljanja i kretanja.

Ljudska prava, tako, država ne daruje pojedincu niti ih može uskratiti odnosno oduzeti.  Obaveza države da osigura najviši mogući standard zdravlja znači da država ne smije ometati niti onemogućavati ostvarenje prava na zdravlje, te da mora biti proaktivna u osiguranju pristupa zdravstvenoj zaštiti. Primjera radi, treba osnovati dovoljan broj ambulanti za zdravstvene usluge stanovništvu, koje će biti dostupne s obzirom na mogućnosti lakog i brzog pristupa stanovnika  informirajući ih o sjedištu, uslugama, propisima ambulante i pravima pacijenata.

Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kojim se uvodi obaveza države da usvoji mjere radi stvaranje uvjeta za osiguranje svima ljekarskih usluga i pomoći u slučaju bolesti, sastavni je dio Ustava Bosne i Hercegovine. Tako se svaka osoba može pozivati i na ovaj dokument s obzirom da je pravno obavezujući i naposlijetku tražiti sudsku zaštitu ovih prava. Svakako je bitno napomenuti da u slučaju da više međunarodnih dokumenata definira ili štiti ista prava pojedinac ima pravo na zaštitu po svim postojećim (usvojenim) instrumentima odnosno po odredbama sporazuma koje je štite na najbolji način, odnosno po onome koji osigurava najveći stepen zaštite.

U  Rimu je 2002. godine Mreža Active Citizenship Network u suradnji s 12 udruženja građana iz različitih zemalja EU izradila Evropsku povelju o pravima pacijenata. Ovom poveljom o pravima pacijenata navodi se 14 prava pacijenata koji zajedno imaju za cilj garantirati “visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja” i osigurati visoku kvalitetu usluga koje pružaju razne nacionalne zdravstvene službe u Evropi.

14 prava pacijenata predstavljaju utjelovljenje temeljnih prava i kao takva moraju se priznati i poštivati u svakoj zemlji. Oni su povezani s dužnostima i odgovornostima koje moraju preuzeti i građani i pružaoci zdravstvene zaštite. Povelja se primjenjuje na sve pojedince, uvažavajući činjenicu da razlike, kao što su dob, spol, vjera, socio-ekonomski status itd., mogu utjecati na individualne potrebe zdravstvene zaštite. Sljedećih je 14 prava:

1. Pravo na preventivne mjere

   Svaka osoba ima pravo na odgovarajuću uslugu u cilju sprečavanja bolesti.

2. Pravo na pristup

   Svaka osoba ima pravo pristupa zdravstvenim uslugama koje su mu potrebne. Zdravstvene ustanove moraju garantovati isti pristup svakome, bez diskriminiranja na osnovu finansijskih resursa, mjesta stanovanja, vrste bolesti ili vremena dostupnosti usluge.

3. Pravo na informaciju

   Svaka osoba ima pravo na sve vrste informacija koje su u vezi sa njegovim zdravljem, zdravstvenim uslugama i načinu korištenja istih, kao i svemu što mu može pružiti informacije o naučnim istraživanjima i tehnološkim inovacijama.

4. Pravo na pristanak

   Svaka osoba ima pravo na pristup svim informacijama koje mu/joj mogu pomoći da aktivno učestvuje u odlukama koje se tiču njegovog/njenog zdravlja; ove informacije su preduslov za bilo kakvu proceduru ili tretman, uključujući učestvovanje u naučnim istraživanjima.

5. Pravo na slobodan izbor

   Svaka osoba ima pravo da slobodno bira između različitih procedura tretmana i pružaoca istih, a na osnovu adekvatnih informacija.

6. Pravo na privatnost i povjerljivost

   Svaka osoba ima pravo na povjerljivost ličnih informacija, uključujući informacije vezane za njegovo/njeno zdravstveno stanje i potencijalne dijagnostičke i terapeutske procedure, kao i na zaštitu njegove ili njene privatnosti u toku izvođenja dijagnostičkih pregleda, posjeta specijalisti i medicinskih/hirurških tretman uopšteno.

7. Pravo poštovanja pacijentovog vremena

   Svaka osoba ima pravo na potrebni tretman unutar brzog i predviđenog vremenskog perioda. Ovo pravo se odnosi na svaku fazu tretmana.

8. Pravo na praćenje standarda kvaliteta

   Svaka osoba ima pravo na pristup visoko kvalitetnim zdravstvenim uslugama na osnovu specifikacije i praćenja preciznih standarda.

9. Pravo na sigurnost

   Svaka osoba ima pravo da bude pošteđen štete uzrokovane lošim funkcionisanjem zdravstvenih ustanova, medicinske loše prakse i grešaka, kao i na pravo pristupa zdravstvenim uslugama i tretmanima koji zadovoljavaju visoke standarde sigurnosti.

10. Pravo na inovaciju

    Svaka osoba ima pravo na pristup inovativnim procedurama, uključujući dijagnostičke procedure, a prema međunarodnim standardima i neovisno o ekonomskim ili finansijskim okolnostima.

11. Pravo da se izbjegne nepotrebna patnja i bol

    Svaka osoba ima pravo da izbjegne patnju i bol koliko je to moguće, u svakoj fazi njegove ili njene bolesti.

12. Pravo na lični tretman

    Svaka osoba ima pravo na dijagnostičke ili terapeutske programe skrojene prema njegovim ili njenim ličnim potrebama koliko god je to moguće

13. Pravo na žalbu

    Svaka osoba ima pravo na žalbu kadgod je ona ili on pretrpio štetu i pravo na odgovor ili neku drugu povratnu informaciju.

14. Pravo na kompenzaciju

    Svaka osoba ima pravo na zadovoljavajuću kompenzaciju unutar razumno kratkog vremena kada su on ili ona bili podvrgnuti fizičkoj ili moralnoj i psihološkoj povredi uzrokovanoj tretmana u zdravstvenoj ustanovi.

Na kraju važno je istaći da je pravo pacijenta kvalitetna i pravovremena zdravstvena usluga u skladu sa zdravstvenim stanjem pacijenta, utvrđenim stručnim standardima i humanim odnosom prema pacijentu. Kvalitetna zdravstvena zaštita je ona koja omogućava organizaciju resursa na najefikasniji način, kako bi se zadovoljile zdravstvene potrebe korisnika za prevencijom i liječenjem, na siguran način, bez nepotrebnih gubitaka i u skladu sa njihovim zahtjevima.

Midhat Izmirlija, vanredni je profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na naučnoj oblasti Teorija prava i države. Naučni stepen magistra pravnih nauka stekao na Pravnom fakultetu u Sarajevu, a zvanje Master of arts na postdiplomskom studiju „Human Rights and Democracy“ u Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu. Naučni stepen doktora pravnih nauka stekao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu.

Snažno je posvećen temi antidiskriminacije i ljudskih prava. Bio je član Savjetodavnog odbora Antidiskriminacijske koalicije „Jednakost za sve“ i suorganizator Pravne klinike za ljudska prava. Midhat je koautor državne studije “Pravna zaštita od diskriminacije u Bosni i Hercegovini”. Objavio je više naučnih radova, a područja istraživanja su ljudska prava, funkcije države, teorija prava i tranziciona pravda. 

M-BA-00000452