Ova maligna oboljenja se obično prezentiraju uvećanjem jednog ili više limfnih čvorova, nastalih uslijed nakupljanja malignih limfocita u njima. Limfomi se mogu javiti i u ostalim organima (najčešće u koštanoj srži, slezeni i jetri), jer limfociti kruže po cijelom organizmu.
Većina dijagnosticiranih limfoma su Ne-Hodgkinovi limfomi. Prema kliničkom toku bolesti limfomi se mogu podijeliti na indolentne i agresivne. Indolentni limfomi sporo napreduju i sa njima pacijenti mogu živjeti godinama, ponekad i bez liječenja. Agresivni limfomi su tipične zloćudne bolesti, karakterizirane progresivnim nepredovanjem koje zahtijevaju trenutni tretman. Hodgkinov limfom prema kliničkom toku odgovara agresivnom limfomu. Dva najčešća NHL-a su difuzni limfom velikih B‑ćelija (DLBCL) i folikularni limfom (FL). DLBCL pripada skupini agresivnih, brzorastućih limfoma, dok je FL indolenti, spororastući limfom, kod kojeg se simptomi se često pojavljuju postepeno, te mogu duži period biti neprimjećeni, s toga se ovaj limfom često dijagnosticira u poodmakloj fazi bolesti.
Bezbolan otok limfnih čvorova
Noćno znojenje
Povišena tjelesna temperatura, bez očitog razloga
Neobjašnjivi gubitak težine i konstantan umor kroz duži vremenski period
Kašalj
Uporan svrab po tijelu
Neobjašnjiv bol u grudima, abdomenu ili kostima
Kompletna remisija podrazumijeva nestanak svih znakova limfoma koji se današnjim dijagnostičkim metodama mogu uočiti. Kod određenih podtipova NHL-a kompletna remisija ujedno znači i izlječenje- bolest se više nikada ne vrati; dok kod drugih podtipova NHL-a, nakon perioda remisije, znakovi bolesti se vraćaju, odnosno bolest relapsira i zahtijeva ponovno liječenje.
Strategiju „Posmatraj i čekaj“ (Watch & Wait)
Terapiju zračenjem
Hemoterapiju
Imunoterapiju, u koju spadaju monoklonalna antitijela
Radioimunoterapiju
Transplantaciju
Ova strategija je period u kojem nema aktivnog liječenja pacijenta, već se pacijent redovno prati. Ljekar se za ovu opciju može odlučiti kod pacijenata koji imaju neki indolentni (spororastućih) limfom, a kod kojih simptomi oboljenja nisu prisutni. Primjena ove strategije ne znači da se ljekar predaje ili da ne želi da primjeni određeni tretman. Redovno praćenje pacijenta kod kojih je primjenjena strategija „posmatraj i čekaj“, omogućiti će da u trenutku kada to bude postalo potrebno, uključi se odgovarajući tretman.
Terapija zračenjem ili radioterapija predstavlja upotrebu energije X-zraka za ubijanje malignih ćelija. Radioterapija se rijetko koristi sama, te se u većini slučajeva kombinuje sa drugim pristupima u liječenju limfoma.
Hemoterapijski lijekovi (citostatici) ubijaju maligne ćelije na taj način što spečavaju njihovu diobu i rast. Ovi lijekovi nisu specifični za maligne ćelije, te uništavaju i zdrave ćelije koje se brzo dijele. Postoji mnogo različitih hemoterapijskih lijekova, od kojih se neki mogu primjenjivati samostalno, ali se obično za liječenje NHL oni kombinuju. Tip hemoterapije koji će biti primijenjen zavisi od tipa limfoma. Često se hemoterapija kombinuje sa drugim vrstama terapije, kao što su na monoklonalna antitijela.
Pod imunoterapijom podrazumjevaju se različiti tretmani koji djeluju tako što podstiču imunološki sistem pacijenta da prepozna i uništi maligne ćelije.
Monoklonalna antitijela su biološki lijekovi (lijekovi proizvedeni iz živih ćelija), koji prepoznaju određene ciljane strukture (proteine/ antigene) na malignim ćelijama. Nakon vezivanja za ciljano mjesto, monoklonalna antitijela za liječenje NHL uništavaju malignu ćeliju i/ili stimulišu imunološki sitem organizma pacijenta da napadne i uništi tu malignu ćeliju. Monoklonalna antitijela se mogu koristiti samostalno ili u kombinaciji sa hemoterapijom.
Radioimunoterapija je oblik liječenja u kojem se koriste monoklonalna antitijela na koja je vezan (konjugiran) radioizotop. Uništavanje malignih ćelija se postiže kombinacijom zračenja i imunoterapije.
Kod nekih pacijenata, kad se limfom više ne može efikasno liječiti standardnim dozama odgovarajuće terpije, potrebna je primjena terapije u veoma visokim dozama. Ove doze uništavaju maligne ćelije, ali istovremeno i teško oštećuju koštanu srž pacijenta. Ti pacijenti nakon toga nisu u stanju oporaviti funkciju koštane srži i stvarati krvne ćelije, te im je potrebna transplantacija (autologna ili alogena) krvotvornih matičnih ćelija. Kod autologne transplantacije krvotvorne matične ćelije prikupljaju se iz periferne krvi samog pacijenta prije primanja visokih doza hemoterapije, pohranjuju i zamrzavaju se, te se vraćaju ponovno pacijentu nakon što primi visoke doze hemoterapije. Da bi se koristile vlastite matične ćelije, koštana srž prije uzimanja ćelija ne smije biti infiltrirana limfomom. Kod alogene transplantacije uništena koštana srž se zamjenjuje ćelijama krvne loze dobijenim od podudarnog davaoca.
References
National Cancer Institute: Dictionary of Cancer Terms.
National Cancer Institute: Dictionary of Cancer Terms.
Lymphoma Research Foundation. About lymphoma.
Lyon, France: IARC Press. World Health Organization Classification of Tumors of Haematopoietic and Lymphoid Tissues. 2008.
Getting the Facts. Non-Hodgkin Lymphoma.
National Cancer Institute: Adult NHL.
Understanding Non-Hodgkin Lymphoma.
Roche d.o.o. - Roche Ltd, Zmaja od Bosne 7, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina