Oštećenje vida, odnosno nemogućnost poboljšanja vida naočalama ili kontaktnim sočivima ne treba smatrati neizbježnim dijelom prirodnog procesa starenja.¹ Ono je više od gubitka sposobnosti čitanja slova na tablici, jer utiče i na našu sposobnost da vidimo u mraku i na brzinu kojom možemo čitati.

Osoba koja doživi oštećenje vida često ne može to ni primijetiti, jer obično nauči da se s tim nosi i da se prilagođava, posebno kada joj nije zahvaćeno i drugo oko. Stoga je važno da svi obratimo pažnju na sve očigledne promjene u ponašanju članova porodice, prijatelja i kolega koji su potencijalni pokazatelji da im vid može biti oštećen.2

Jedan od najčešćih uzroka oštećenja vida je razvoj očnih bolesti, koja su posebno česte kod starijih osoba. Bolesti poput senilne makularne degeneracije (eng. Age-related Macular Degeneration, AMD) i dijabetičkih očnih bolesti, uključujući dijabetičku retinopatiju (DR) i dijabetički makularni edem (DME), uzrokuju oštećenje vida ukoliko se ne liječe.3

  • čitanju knjiga, obavijesti i naljepnica

  • procjeni udaljenosti i prepoznavanju znakova

  • vožnji, posebno u uvjetima slabog osvjetljenja

  • prepoznavanju boja

  • prepoznavanju lica prijatelja i članova porodice

  • obavljanju poslova koji iziskuju vid na blizinu, poput kuhanja ili šivanja1,2

 

Zbog toga mnogi ljudi s oštećenjem vida mogu aktivirati kompenzatorne mehanizme za prilagođavanje novonastalim okolnostima. U ove promjene ponašanja spadaju i:2

  • škiljenje, naginjanje ili okretanje glave prilikom gledanja u predmete

  • približavanje predmeta čitanja, kao što su knjige, očima

  • obazrivo obilaženje kućnog namještaja i drugih prepreka

  • smanjenje aktivnog učešća u društvenim angažmanima i napuštanje kućnog okruženja.

 

Jedna od najrazornijih posljedica oštećenja vida i progresije ovih oboljenja je gubitak nezavisnosti (samostalnosti). Kako oštećenje vida napreduje, članovi porodice mogu otkriti da njihova voljena osoba više ne može sigurno kuhati, čistiti ili se sama kretati po kući bez nepotrebnog rizika od pada ili ozljede.2 Postoje i brojni dobro dokumentirani psihološki problemi koji se tiču oštećenje vida. Nije neuobičajeno da ljudi s takvim oštećenjem osjećaju anksioznost - bilo u vezi s oštećenjem vida ili u iščekivanju daljeg pogoršanja vida uslijed napredovanja bolesti - kao i frustraciju, smetnju i nelagodu zbog nemogućnosti obavljanja svakodnevnih zadataka.4,5 Kao  posljedica ovog gubitka nezavisnosti i sve veće socijalne izolacije, oko trećine ljudi s AMD-om ima kliničku depresiju.4

Važno je biti svjestan promjena u ponašanju koje se odnose na oštećenje vida, ne samo kod sebe, nego i kod drugih osoba, jer se iste ne prepoznaju uvijek. U osnovi, promjene u ponašanju trebale bi da budu alarm za uzbunu da se potraži liječnički savjet, a svima preporučuju godišnji pregledi oka.1 Rana intervencija uz odgovarajući tretman i podršku dovest će do očuvanja vida i sretnijeg, zdravijeg života.

M-BA-00000343

Literatura:

  1. IAPB. Ageing and the Eye [Internet; cited August 2021]. Available from: https://www.iapb.org/knowledge/what-is-avoidable-blindness/ageing-and-the-eye/.

  2. Lions Center for the Visually Impaired. Coping with Visual Impairment. [Internet; cited August 2021] Available from: http://www.seniorvision.org/resources/coping-with-visual-impairment

  3. Flaxman SR, Bourne RRA, Resnikoff S, et al. Global causes of blindness and distance vision impairment 1990-2020: a systematic review and meta-analysis. Lancet Glob Health. 2017; 5:1221-1234.

  4. MedScape.Visual Impairment: Understanding the Psychosocial Impact. [Internet; cited August 2021] Available from:

  5. Hassell JB, Lamoureux EL, Keeffe JE.. Impact of age related macular degeneration on quality of life. Br J Ophthalmol. 2006; 90:593–6

Tekst preuzet sa:

Roche d.o.o. - Roche Ltd, Zmaja od Bosne 7, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina