Šta sve možemo napraviti za osobe sa oštećenjem vida u BiH?

Ilustraciju za blog napravila: Irma Garibović
Za blog piše: dr. Amra Nadarević Vodenčarević

Novac curi, svako malo nema novaca za lijekove, duge su lista čekanja za specijalističke preglede za operativne zahvate,  a pored toga nemamo uopće preventivnih pregleda. Posebno na margini društvo nalaze se slijepa i slabovidna lica u našoj domovini. Trenutačno u svijetu postoji više od 285 milijuna osoba s oštećenjem vida, a očekuje se da će se brojka utrostručiti u sljedećih 30 godina. Tačnih podataka za BiH nema. Porazna je činjenica da se društvo u BiH osoba sa oštećenim vidom sjeti isključivo 15.oktobra kada se u obilježava Međunarodni dan bijelog štapa.

Mi smo kao društvo zaboravili da osobe s oštećenjem vida češto trebaju pomoć u svakodnevnim zadacima koje su možda nekad ranije mogle obaviti i sami. Pored ovog zaboravlja se da im je također potrebna određena podrška koja će im omogućiti da ostanu u kontaktu sa zajednicom, prijateljima i svojim aktivnostima u slobodno vrijeme.

Gubitak vida povezan s godinama uobičajen je kako starimo i često se može ispraviti naočalama, kapima za oči, kirurškim zahvatom i drugim lijekovima. Međutim, neka očna stanja, poput degeneracije makule, glaukoma, katarakte i drugih bolesti, mogu prerasti u sljepoću ili djelomičnu sljepoću, što predstavlja značajan izazov za oboljele.

Većina osoba s invaliditetom želi biti što neovisnija i mi to moramo omogućiti osoboma sa oštećenjem vida. Danas u BiH osobe sa oštećenjem vida imaju brojne prepreke. Neke od tih prepreka kao društvo moramo prepoznati.

• Nedostatak samopouzdanja

• Smanjena pokretljivost (kako bi se izbjegao pad)

• Povećana usamljenost

• Socijalna isključenost (mnoga javna mjesta poput kina, restorana, kazališta itd. nisu lako dostupna)

• Osjećaj da su "teret"

• Nedostatak znanja o uslugama koje su im dostupne

Prvi korak koji moramo uraditi je da se uklone arhitektonske barijere, rupe na cesti zatim montirati veći broj zvučnih semafora i govornih softvera u prevozu te izgraditi više taktilnih staza na trotoarima. Na taj način bi im olakšali kretanje po gradovima i samim time omogućili bolju socijalnu mrežu. Veliki broj institucija državnih još uvijek nema adekvatne pristupe za ovu populaciju. U Bosni i Hercegovini postoji biblioteka za slijepa i slabovidna lica, koja zbog izrazito lošeg odnosa vlasti nalazi se pred zatvaranjem. Takav odnos je nedopustiv. Slijepa i slabovdina lica u takvim institucijama jedino u našoj zemlji imaju mogućnost socijalizacije jer na mnogim drugim mjestima oni nemaju mogućnost socijalizacije.

Ono što je posebno bitno naglasiti da se osobe sa oštećenim vidom moraju educirati kako bi sutra mogli dobiti zaposlenje. Misija mora biti da se za osobe sa oštećenim vidom razviju razni programi i da se osobe sa oštećenim vidom profesionalno rehabilitiratiraju i zapošljavau. Mi moramo učiniti sve da oni postanu radno sposobni. Postoje brojni mitovi pri zapošljavanju slijepih i slabovidnih osoba, a mi te sve imaginarne barijere moramo ukloniti. Pored ovog treba pružiti punu psihološku podršku da se osobe sa oštećenim vidom ne bi osjećale kao da su teret svojoj porodici i društvu.

Kroz historiju, ljudi poput Helen Keller, Ray Charles, Andrea Bocelli kao i Stevie Wonder pokazali su da sljepilo ne sprečava da neko uspije. Velike kompanije sada imaju brojne slijepe inžinjere. Neke zemlje čak imaju i slijepe političare kao i službenike. Bosna i Hercegovina može i mora osigurati uključenost slijepih i slabovidnih lica u svaki segment društva. Moderna tehnologija ovoj populaciji je olakšala značajno neke segmente kvaliteta života, ali određene specifične potrebe ove populacije moguće je rješavati samo sa neprekidnim radom i zalaganjem cijelog društva, pri čemu svakom pojedincu se mora pomoći.

Rođena sam 10.01.1986. godine u Tuzli. Osnovnu i srednju školu završila sam u Tuzli sa odličnim uspjehom. Školske 2004./2005. godine upisala sam I godinu na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, te za svoj rad dobila sam Bronzanu plaketu Univerziteta u Tuzli, a školske 2009./2010. godine i Srebrenu plaketu Univerziteta u Tuzli.

Po zanimanju sam specialista oftalmolog. Uža sfera mog interesovanja je dječija oftalmologija.

Pored maternjeg jezika, aktivno govorim engleski, španski i njemački jezik. Tokom cjelokupnog školovanja učestovala sam na brojnim studentskim kongresima širom Europe, za koje sam dobila nagrade i priznanja. 

Autor i koautor sam preko 20 stručnih radova. Predstavnik sam BiH za mlade oftalmologe u Europskom udruženju oftalmologa (European Society of Ophthalmology) a 2017. godine na zasijedanju Generale skupštine u Barceloni bila sam izrabana među 5 mladih oftalmologa u SOE YO komitet. Također, bila sam član komiteta za mlade u ARVO (Association for Research in Vision and Ophthalmology). Pozvani predavač sam bila na brojnim kongresima širom Europe, dok sam aktivno ušeće uzela na više od 40 oftalmoloških kongresa.

Dobitnica sam SOE kao i ESCRS granta, a posebno treba izdvojam nagradu Developing countries fellowship 2016. godine koju dodjeljuje udruženje ARVO u Seattle, Washington, kao i nagradu za jedan od najboljih radova na Kongresu oftalmologa održanom u Njemačkoj, u Berlinu, 2016.godine.

Pored toga, bila sam istaknuti sportista, višestruki prvak BiH i reprezentativac, a kasnije i državni sudija u plivanju.

M-BA-00000728