Pronalazak venskog puta kao jedan od izazova sa kojima se susreću osobe oboljele od hemofilije A

Nedostatak ili smanjena aktivnost faktora koagulacije VIII (FVIII) kao uzrok nastanka hemofilije A se do sada terapijski rješavao intravenskim davanjem lijekova koji sadrže ovaj faktor.

Ti lijekovi se u organizmu zadržavaju dosta kratko, veliki broj njih od osam do dvanaest sati1, zbog čega se ovi lijekovi moraju davati često. U svrhu profilakse, odnosno da se osiguralo sprečavanje nastanka krvarenja, lijekovi koji sadrže FVIII se daju intravenski, pomoću igle ili baby sistema i šprice direktno u venu, odnosno u cirkulirajuću krv 2 do 3 puta sedmično.2

S obzirom na veoma čestu potrebu za pronalaskom venskog puta kod osoba sa hemofilijom A (samo u svrhu administriranja profilaktičke intravenske terapije osoba sa teškom hemofilijom A na godišnjem nivou mora pronaći venski put 104, odnosno 156 puta)2, mogućnost pronalaska venskog puta utiče na kvalitet života ovih osoba, a otežano pronalaženje istog je jedan od veoma značajnih izazova sa kojim se dio osoba sa hemofilijom A susreće u toku svog života.

Otežan pronalazak venskog puta se najčešće definiše kao neuspjela venepunkcija nakon 2 i više pokušaja.3-5 Prema nekim istraživanjima, otežan periferni venski pristup je u opštoj populaciji prisutan kod 10-24% odraslih osoba,6 te kod 37% djece, a 2 ključna faktora koja utiču na mogućnost pronalaska venskog puta su vidljivost i palpabilnost vena.7

Studije o otežanom venskom pristupu kod osoba sa hemofilijom su limitirane, a prema jednom istraživanju sprovedenom u Francuskoj 36,7% osoba sa hemofilijom uključenih u to istraživanje je imalo otežan venski pristup. Najčešći razlozi za otežan vesnki pristup u tom istraživanju su bili mlađa životna dob, prekomjerna tjelesna težina i otežan pronalazak vena.8

Pronalazak venskog puta kod djece može zahtijevati više pokušaja i često je veoma stresan kako za dijete, tako i za njegovatelje i zdravstvene profesionalce. Vene malog promjera, anatomske varijacije, zajedno sa anksioznošću i trzanjem djeteta, dodatno otežavaju pronalazak venskog puta.9 Otežan venski pristup jeste jedna od glavnih barijera uključivanju intravenske profilakse osobama sa hemofilijom u dječijoj dobi.10

Pridržavanje intravenskom profilaktičkom tretmanu hemofilije značajno pada u adolescenciji,11 te studije pokazuju da oko 50% osoba sa hemofilijom (svih dobnih skupina) se ne pridržava preporučenog intravesnkog profilaktičkog režima.12,13 Jedan od razloga tog nepridržavanja, jeste i otežan pronalazak venskog puta.14

Otežan venski pristup je česta pojava kod osoba starije životne dobi. Starenje dovodi do promjena na koži, zidovima vena i u cirkulaciji, koje mogu otežavati pronalazak venskog puta, čak i medicinskom osoblju sa najvećom ekspertizom. Koža gubi tonus i elastičnost, te postaje sklonija pojavi modrica. Kada je javi potkožno krvarenje, ono se širi unutar veće površine, čime se reduciraju dostupna mjesta za intravenski pristup. Također, gubitak potkožnog tkiva kod starijih pacijenata čini vene nestabilnim, te zajedno sa svim prethodno navedenim dovodi do toga da su one sklonije „pucanju“.15

Brojni su izazovi sa kojima se osobe sa hemofilijom susreću tokom svog života, a neki od njih su probojna krvarenja uprkos profilaksi, pojava inhibitora, životno-ugrožavajućih krvarenja, hemofilična artropatija, kao i otežani venski pristup.

Otežan venski pristup značajno utiče na kvalitet života osoba sa hemofilijom A, a osim bola, nelagode i stresa koji nosi sa sobom, isti može doprinijeti i nepridržavanju terapiji, te samim time i povećati rizik od probojnih krvarenja.

 

M-BA-00000305

 

Reference

1. Chhabra A, et al. Real-world outcomes associated with standard half-life and extended half-life factor replacement products for treatment of haemophilia A and B. Blood Coagul Fibrinolysis. 2020 Apr; 31(3): 186–192.

2. Srivastava A, et.al. WFH Guidelines for the Management of Hemophilia, 3rd edition.  Haemophilia. 2020;00:1–158.

3. Keyes LE, et al. Ultrasound-guided brachial and basilic vein cannulation in emergency department patients with difficult intravenous access. Ann Emerg Med. 1999; 34: 711-714

4. Mills CN, et al. Ultrasonographically guided insertion of a 15-cm catheter into the deep brachial or basilic vein in patients with difficult intravenous access. Ann Emerg Med. 2007; 50: 68-72

5. Resnick JR, et al. Success of ultrasound-guided peripheral intravenous access with skin marking. Acad Emerg Med. 2008; 15: 723-730

6. Sabri A, Szalas J, Holmes KS, Labib L, Mussivand T. Failed attempts and improvement strategies in peripheral intravenous catheterization. Biomed Mater Eng. 2013;23(1-2):93–108

7. Yen K, et al. Derivation of the DIVA score: a clinical prediction rule for the identification of children with difficult intravenous access. Pediatr Emerg Care. 2008;24(3):143-7.

8. Guillon P, et al. Prospective evaluation of venous access difficulty and a near-infrared vein visualizer at four French haemophilia treatment centres. Haemophilia. 2015; 21: 21–26.

9. Lininger RA. Pediatric peripheral i.v. insertion success rates. Pediatr Nurs 2003;29:351-4

10. Morfini M, Gheradini S. Pharmacokinetic-based prediction of real-life dosing of extended half-life clotting factor concentrates on hemophilia. Ther Adv Hematol. 2018; 9(6): 149–162.

11. Schrijvers LH, et al. Defining adherence to prophylaxis in haemophilia. Haemophilia 2016; 22: 311–314.

12. Krishnan S, et al. Adherence to prophylaxis is associated with better outcomes in moderate and severe haemophilia: results of a patient survey. Haemophilia 2015;21:64–70.

13. WFH 2014 (https://www.wfh.org/en/abd/prophylaxis/prophylaxis-barriers-and-challenges

14. Van Os S, et al. Adherence to prophylaxis in adolescents and young adults with severe haemophilia A, a qualitative study with patients. Helath Psychology and Behavioral Medicine. 2018; 6(1); 277–300.

15. Moureau NL. Tips for inserting an I.V. device in an older adult. Nursing 2008; 38: 12- 12.