Da li ste znali da su oči poslije mozga, najkompleksniji organ u tijelu?

Za kampanju piše: Prof. dr. sc. Irena Sesar

Da bismo znali zašto je važno da čuvamo naše oči, neophodno je naučimo šta su oči i na koji način nam omogućavaju da obavljamo naše svakodnevne aktivnosti. 

Ko nam bolje može pomoći da razumijemo sve što je neophodno da znamo nego ljudi koji su posvetili svoj život proučavajući oči i vid.

Ljudsko oko je parni organ smješten u očnoj šupljini-orbiti. Orbita ima izgled piramide s bazom prema naprijed, a vrhom prema natrag. Prema naprijed zaštitu oku pruža suzni film i vjeđe. Otraga se nalazi otvor kroz koji izlazi očni živac i nastavlja se kao vidni put prema vidnim centrima u kori velikog mozga. Dakle, oko prima informacije, a slika se stvara u mozgu.1

Anatomski razlikujemo zaštitne i pomoćne organe oka. To su vjeđe, obrve, koštani omotač očne šupljine, očni mišići i suzni aparat. Zatim očna jabučica koja je građena od tri sloja: vanjska, srednja i unutrašnja ovojnica. U središnjem dijelu oka nalaze se očna vodica, leća i staklovina. Na stražnjoj strani očne jabučice se nalazi očni živac.1

Ljudsko oko je organizirano tako da omogućava vid u različitim uvjetima i okolnostima. Čovjek ima dobro razvijenu akomodacijsku sposobnost tako da posjeduje dobru vidnu oštrinu za daljinu i blizinu. To je najvažnije ljudsko osjetilo jer njime primamo oko 90% svih informacija  iz okoline.2

Oko je dosta složen organ u ljudskom tijelu koji omogućava da razumijemo sredinu koja nas okružuje, da dobijemo informacije o obliku, bojama, udaljenosti kretanja i dubini predmeta kojeg promatramo. Zdravo ljudsko oko će nam osigurati dobar vid, aktivan život i bolju kvalitetu našeg života.2

Svjetlosne zrake promatranog predmeta prelamaju se preko rožnice i leće i fokusiraju se na mrežnici, odnosno žutoj pjegi koja je mjesto najjasnijeg vida. U mrežnici se nalaze fotosenzitivni receptori: štapići i čunjići pomoću kojih razlikujemo boje, sitne detalje, kontraste. Taj svjetlosni podražaj se pretvara u živčane impulse i putem očnog živca šalje informacije u centar za vid.2

Kod normalnog, emetropnog oka,sve zrake svjetlosti koje uđu u oko konvergiraju u žarište koje se nalazi na mrežnici, odnosno žutoj pjegi. Kod ametropnih očiju koje imaju refrakcijske greške, žarište se može naći ispred mrežnice, odnosno žute pjege. Tada govorimo o kratkovidnosti, odnosno miopiji. Ako se sijeku iza mrežnice, govorimo o dalekovidnosti, odnosno hipermetropiji. Ako se zrake ne sijeku u jednom nego u više žarišta govorimo o astigmatizmu.2

Nakon 40 g. života dolazi do poremećaja u akomodaciji tako da se ne vide jasno predmeti u blizini, moramo odmicati ruke da bismo jasnije vidjeli. To se zove presbyopia.2

Ove refraktivne anomalije  mogu se korigirati naočalama, kontaktnim lećama ili refrakcijskom kirurgijom.2

Kada se nekome želi reći da vidi dobro kaže se da ima „oko sokolovo“.Kod ljudskog oka razlikujemo centralni vid, koji je najasniji i stvara se u žutoj pjegi i periferni koji nije toliko jasan. Sokol ima dva centra vida, odnosno dvije žute pjege, jednu za centralni, a drugu za periferni vid tako da može jasno vidjeti, a da ne pomiče oči.3

Ljudsko oko je slično fotografskom aparatu, ima otvor koji propušta svjetlost- zjenica. Leću koja propušta svjetlosne zrake da se stvori slika i mrežnicu na kojoj se formira slika.2

Oko ima visoko diferenciranu građu i specifičnu fiziologiju. Zbog toga može istovremeno vidjeti predmete u pravcu pogleda i sve ono što je u vidnom polju pri čemu je razvijen osjećaj prostora (stereoskopski vid). Normalno gledamo sa oba oka i pri tome zapažamo jednu jedinstvenu sliku u prostoru. To je omogućeno time što naš mozak dovodi oči u senzoričku i motoričku koordinaciju.2

Oči su važan indikator našeg unutrašnjeg zdravlja. Mogu nas upozoriti na brojne bolesti i prije nego se pojave u tijelu. Pregledom oka se procjenjuju vid i stanje oka, ali se mogu dobiti i informacije o općem stanju organizma. Neke bolesti, kao što su šećerna bolest, povišeni krvni tlak, neke autoimune bolesti, neurološke bolesti i dr. Mogu dovesti do određenih promjena u očima na temelju kojih možemo dobiti informacije o stanju organizma. Ozljede ili oboljenja jednog ili oba oka mogu oštetiti vid i dovesti do sljepoće.4

Svako dijete prije nego krene u školu treba cjeloviti očni pregled, optimalno oko četvrte godine života. Na taj način se pravovremeno mogu uočiti i ispraviti vidni problemi koji mogu ometati dijete u svakodnevnom funkcioniranju, a kasnije u školi i učenju.5

Osim refraktivnih grešaka koje se ispravljaju naočalama i kontaktnim lećama treba obratiti pozornost na položaj očiju-škiljavost ( strabizam ), zamućenje leće ( katarakta ), veličinu oka i asimetriju očiju koje su karakteristične za glaukom, zatim bolesti rožnice, mrežnice, tumore i genetske poremećaje.4

Kod djeteta od 3-6 g. života razvijaju se vid i vidne vještine koje su se razvile i tijekom ranijeg razdoblja. Stoga pravodobno otkrivanje, pruža veću mogućnost da liječenjem smanjimo mogućnost nastanka ambliopije odnosno slabovidnosti.5

Nakon 40 g. života preporučuje se učiniti oftalmološki pregled zbog određivanja naočala za blizinu i da bismo tada eventualno otkrili i neke druge poremećaje, zamućenje leće, povišeni očni tlak (glaukom) ili neke promjene na mrežnici. Također, ako dođe do nekih problema sa vidom, letećih mutnina, iskrivljene slike predmeta, crvenog oka, bolnog oka potreban je kompletan oftalmološki pregled.

Prof. dr. sc. Irena Sesar rođena je i odrasla u Mostaru. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1995. godine. Specijalistički ispit iz oftalmologije polaže u KBC Zagreb 2002. godine.

Doktorsku disertaciju brani 2013. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru gdje je trenutno u funkciji izvanrednog profesora na Katedri za oftalmologiju.

Autorica je brojnih stručnih i znanstvenih radova. Predstojnica je Klinike za očne bolesti SKB Mostar od 2015. godine te od 2021. nositelj zvanja primarius.

Reference:

1. Čupak K, Gabrić N, Cerovski B i sur. Oftalmologija. Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2004.

2. Mandić Z i sur. Oftalmologija. Medicinska naklada, Zagreb, 2014.

3. Tucker VA. The deep fovea, sideways vision and spiral flight paths in raptors. J Exp Biol. 2000; 203:3745-54.

4. Kanski JJ & Bowling B. Kanski's Clinical ophthalmology. Elsevier, Edinburgh, 2016.

5. Čupak K & Čupak-Zergollern Lj. Pedijatrijska oftalmologija. Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1997.

M-BA-00000703