Ilustraciju za blog napravila: Milica Čvokić

 

Funkcija - disfunkcija 

Za blog piše: Dina Hrapović

 

„Radije bih hodala s prijateljem u mraku, nego sama na svjetlu!“ – Helen Keler

 

Moj dugogodišnji prijatelj već sedam godina ima dijagnostifikovanu multipla sklerozu. Još tad sam bila jako iznenađena i nekako nisam vjerovala da je istina. Vodio je život koji je mogao biti primjer mladima kako treba iskoristiti svoj potencijal i kako iskoristiti ono što nam je, kako ljudi kažu Bogom dano. Student prava, planinar, fotograf i šta sve ne. Oduvijek sam se divila njegovom intelektu i ponajviše smislu za humor. I jedno i drugo je zadržao do današnjeg dana.

Kako je vrijeme odmicalo, simptomi njegovog oboljenja su postajali gori. Izlazak vani mu je mnogo zahtjevniji otkako je počeo da upotrebljava invalidska kolica. Iz tog razloga dolazila sam mu u posjete kući, na druženja i terapiju koju je on meni pružao, slušajući moje tegobe i davajući mi uvijek najbistrije savjete.

Jednog dana smo se dogovorili za takav vid druženja. Međutim, kada sam došla ispred njegove zgrade u dogovoreno vrijeme, ulazna vrata od zgrade mi je otvorio preko mobilne aplikacije i dao mi je uputstva kako da sama uđem u stan. On mi nije mogao otvoriti. Slijedeći uputstva, ušla sam u stan i zatekla ga skoro na podu. Samoinstiktivno sam mu pomogla da ustane i prebaci se u kolica. Sjedili smo za stolom u dnevnom boravku i nedugo nakon uvodnog ćaskanja pitao me da li bih bila njegova lična asistentica. Bez razmišljanja sam pristala.

 

Smijeh je lijek

Šta znači biti asistentica osobi s multipla sklerozom? Ovo je bilo pitanje na koje nisam imala odgovor. Nisam prije imala iskustva sa ovom bolešću, a na fakultetu smo taman došli do semestra u kojem sam imala predmet vezan za neurološka oboljenja. Tek je trebalo da učim, a već sam počela obavljati praksu.

Do sada sam se uvijek dobro snalazila kad me život “baci u vatru”. Tako je bilo i ovaj put. Vrlo brzo smo se navikli na suživot i kvalitetno provođenje zajedničkog vremena.

Bilo je dana kada sam ja bila tužna ili u disfunkciji i tada bi on bio moja funkcija. Kao i do sada smijeh nam je pomogao da neugodne situacije iznesemo bez neugodnosti. Smijeh je lijek, osnov dobrog mentalnog zdravlja i super anelgetik. Kako osobe s multipla sklerozom bivaju suočene sa promjenama raspoloženja, od euforije do depresije, jako je bitno znati prepoznati kako se osoba osjeća bez da vam to sama kaže i na licu mjesta popraviti situaciju i raspoloženje.

Svakodnevno imamo plan, šta trebamo obaviti i koje su naše aktivnosti. Moramo ih pravilno rasporediti, jer za njega je zamarajuće i naporno ako ih previše strpamo u jednom danu. Izlazak iz kuće, odlazak u nabavku i na kafu nije isti za mene i za njega. Izlazak iz kuće znači dobru pripremu, nešto više vremena oko spremanja i zahtijeva povoljne vremenske uslove. Ali smo tako sretni kad uspijemo sve po planu da uradimo.

 

Mijenjamo se i rastemo zajedno

Koliko god ja njemu bila potrebna, toliko je sad i on potreban meni. Naše prijateljstvo se produbilo mojom novom funkcijom u njegovom životu, a moja nova funkcija je mene promijenila kao osobu na bolje i to vrlo značajno. Postala sam veoma empatična, samouvjerenija i samopouzdanija. I u njegovom životu promjene su postale vidne. Prije mene imao je asistenta sa kojim se baš nije najbolje snalazio. Ovaj poraz doživio je lično i nakon što mu je dao otkaz, psihički je bio u lošem stanju. Za kratko vrijeme našeg intenzivnog druženja i rada, njegovo raspoloženje se popravilo i samim tim i njegov pogled na život postao je svijetliji.

 

Novi pogledi na život

Prilikom naših izlazaka van stana i komfort zone, nisam mogla da ne primjetim koliko je naš grad neprilagođen za osobe sa invaliditetom i koliko ljudi nemaju senzibiliteta. Ono što nam je kretanje činilo posebno stresnim su auta parkirana na trotoarima. Njega bi takva prepreka uvijek emotivno pogodila, automatski pokvarila raspoloženje i natjerala da burno reaguje. Međutim, u takvoj situaciji se vrlo brzo snađem i uspijem da ga smirim. Ljudi rijetko kad mogu da znaju kako je to biti onesposobljen za neke aktivnosti koje, dok smo zdravi, olako shvatamo. Dok smo u funciji, gotovo da je nemoguće razumijeti onoga koji zbog svoje bolesti nije. Multipla skleroza je bolest koja pogađa mlade osobe, u najboljim godinama, svojim karakterom je progresivna i vrlo nepredivljiva. Naš život je nepredvidljiv i to je nešto što uvijek trebamo imati na umu. Voljela bih da mi kao ljudi imamo više senzibiliteta, da više razmišljamo kako naši postupci utiču na druge ljude, posebno na osobe sa invaliditetom, a jednog dana bih voljela da vidim ovaj grad potpuno prilagođen za njih. 

M-BA-00000331