Pokretanje biznisa - problem ili zadovoljstvo

Ilustraciju za blog napravila: Aleksandra Nina Knežević
Za blog piše: Tarik Abdagić

Na sami pomen privatnog biznisa, svi mi pomislimo na benificije i prednosti koje uspješan biznis nosi sa sobom. Kao i u svemu, postoji druga strana medalje koja nije skrivena ali je ipak većina ne vidi. Zadovoljstvo i problemi su ustvari dvije strane te iste medalje koje, ma koliko se nama činilo da nije tako, ne idu jedna bez druge. Obično je ova strana sa problemima prva koju „dohvarimo“ te je kao takvu moramo prihvatiti na putu do zadovoljstva. Međutim, kada prođemo kroz cijeli proces, premostimo sve prepreke i probleme, onda dolazimo do druge strane medalje koja ne znači uspjeh samo na finansijskom planu, nego i unutrašnje zadovoljstvo jer je naš trud, ideja, pa na kraju i biznis imao pozitivan uticaj na našu okolinu.
Krenimo od početka.

Usljed socio ekonomskih (ne)prilika svakog dana smo svjedoci sve većeg egzodusa stanovništva sa naših prostora. U većini slučajeva su to mladi ljudi koji su krenuli u potragu za „boljim sutra“. Na žalost, za njima često ostaju roditelji koji su primorani da se brinu sami o sebi, što je u nekim slučajevima jako teško usljed poodmakle životne dobi i zdravstvenog stanja koje ta dob nosi. Ovaj problem, kao i potrebu za uslugom dostave osnovnih potrepština na kućna vrata, sam prvo uvidio u porodici a kasnije i u bližoj okolini. Uglavnom se radilo o osobama koje žive same, a sam put do apoteke, kod nekih, podrazumijeva korištenje nekada i više tipova gradskog prevoza. Jedna od osoba zbog kojih sam konačno zaista i pokrenuo svoj biznis je jedna divna starija gospođa koja živi na padinskom dijelu našeg grada, zvanom Švrakino selo. Ovoj dobroj starici svaki izlazak iz kuće i dolazak „do grada“, posebno u zimsko vrijeme kada mora da se izbori sa snijegom i opasnom poledicom, predstavlja ne samo izniman napor, već i konstantnu brigu da li će uspjeti sebi da obezbijedi prijeko potrebnu mjesečnu terapiju.

Dvije stvari koje su me potakle da konačno prekinem „razmišljanje“ i krenem u realizaciju su bili Javni poziv za podršku mladima pri osnivanju vlastitog biznisa, te pandemija izazvana COVID-19 virusom koja je još više naglasila potrebu za uslugom dostave lijekova na kućnu adresu starijim i zdravstveno osjetljivim grupama stanovništva.

Razmišljajući kako da pomognem starijim i nemoćnim osobama koje sam sretao da sto lakše dođu do neophodnih lijekova, shvatio sam da bi najbolje bilo kada bih ja na sebe preuzeo taj dio cijelog procesa. I tako je nastao eMedical - online platforma koja omogućava brzu, sigurnu i jednostavnu dostavu lijekova i drugih medicinskih pomagala na kućnu adresu. Radi se o servisu koji pruža jedan vid podrške starijem stanovništvu sa ciljem olakšanja njihove i onako teške svakodnevnice, te im omogućava da na vrijeme i redovno dobiju svoju terapiju i medicinske potrepštine bez rizika da budu izloženi COVID-19 oboljenju ili da se pri odlasku do apoteke izlažu ostalim opasnostima koje nose npr. zimski uvjeti.

Ono što je meni lično bilo jako važno je to da naša usluga bude potpuno besplatna za krajnjeg korisnika, te tako dostupna svakom članu naše zajednice. Nisam želio da moja usluga bude rezervisana samo za osobe dobrog materijalnog stanja. Želio sam da pomognem svima, a znao sam da dobra starica iz Švrakinog sela ne samo da nema nikog svog, već nema ni velika primanja.

Već na samom početku bilo mi je jasno da je korisnicima naša usluga daleko značajnija nego što sam to i sam očekivao. To se lako da zaključiti iz njihovih reakcija prilikom dostave. Daleko je to od obične „primopredaje“ dobara, što mi je jako drago. Vidjevši koliko im znači ljubaznost, usluga, par na izgled običnih pitanja „..kako ste?“ „..jeste li se umorili?“, shvatio sam da je misija ispunjena. Pomogli smo još jednoj osobi. Još jednoj osobi smo uklonili brigu sa lica. Ta zahvalnost koju u većini slučajeva ne kriju je nešto što nam potvrđuje da smo na pravom putu, te motiviše za dalji rad i napredak.

Mada je u konačnici profit nešto bez čega niti jedan biznis ne može biti održiv, smatram da on ne bi trebao biti glavna vodilja. Umjesto profita, u fokusu onoga što radimo bi trebao biti doprinos društvenoj zajednici i briga o ljudima u našem okruženju.

Kakav god vaš proizvod ili usluga bili, trebali bi da imaju i neku veću „misiju“ od jednokratnog rješavanja problema ili pružanja trenutnog zadovoljstva korisniku. Misija moje usluge je socijalnog karaktera. Naravno, svaki proizvod/usluga ima drugi potencijal (npr. ekološka osviještenost, društvena odgovornost...) pa se prema tome treba odlučiti.

Siguran sam da je ovo skoro pa zagarantovan put do „druge“ strane medalje, a to su uspjeh i zadovoljstvo. Ne samo u finansijskom smislu već i onaj osjećaj ispunjenosti, svijesti da si nekome zaista pomogao. Zato smatram da ne treba čekati kada vidite potrebu koju imaju ljudi oko vas. Ako već imate ideju kako da njihovu potrebu riješite i na taj način im pomognete, nemojte odlagati, jer sa godinama dolaze i druge životne obaveze zbog kojih se teže odlučujemo na ovu „avanturu“ kako sam je na početku teksta nazvao.

Stoga djelujte brzo i odlučno, rizikujte! Možda i vi već poznajete neku gospođu iz Švrakinog sela koja će biti beskrajno zahvalna na vašoj usluzi/proizvodu koja će biti rješenje njenog problema, jer ona nema apsolutno nikog svog ko bi joj pomogao.

Tarik Abdagić je 27-godišnji poduzetnik iz Sarajeva, te osnivač eMedical platforme za dostavu lijekova. Osnovnu i srednju školu završio je u Sarajevu, nakon čega se posvetio razvijanju vještina i radu u IT sektoru, prvenstveno izradi web stranica i grafičkom dizajnu.

M-BA-00000389