Ilustraciju za blog napravila: Aleksandra Nina Knežević

 

Rak pluća u epizodi: "Velike promjene u liječenju"

Za blog piše: Prof. dr. sc. med. Mirko Stanetić
 

Napisati o raku pluća danas nije ni najmanje lako. Stanovništvo ali i stručna javnost je upoznata da je ovo oboljenje najučestalije među muškom populacijom, ali često i kod žena, da se ne tako rijetko dijagnostikuje kod osoba mlađih od 50 godina. Takođe, još uvijek se bolest najčešće otkriva u uznapredovaloj fazi, a bolesnici i znalci iz ove oblasti se suočavaju sa pesimističkim načinom razmišljanja. Sa druge strane, svjedoci smo, da su izmjene u pulmološkoj onkologiji dramatično promijenile način liječenja ovih bolesnika.

 

Danas onkologija u pulmologiji?

Onkologija u pulmologiji zauzima značajno mjesto u ovoj grani medicine i ne predstavlja samo hemioterapiju kod onkoloških pacijenata (kako većina ljudi na to gleda), nego je rezultat multidisciplinarnog  rada, u kojem je svaki dio tima izuzetno važan i neodvojiv od drugog. Uspjeh dijagnostike i liječenja zavisi od saradnje pulmologa, radiologa, patologa, hirurga, onkologa, specijaliste nuklerane medicine, molekularnog biologa, radioonkologa, doktora porodične medicine, specijalista drugih grana medicine, bolesnika i porodice.

 

Na ukupan broj oboljelih od malignih oboljenja pluća je potrebno gledati i iz ugla napredovanja i dostupnosti dijagnostičkih procedura, koje se stalno usavršavaju i skraćuju vrijeme za postavljanje definitivne dijagnoze bolesti. Uzorkovanje tkiva tumora u dovoljnoj količini je od presudnog značaja. Uzorci tkiva/ćelija se dobijaju na različite načine, bronhoskopijom, transbronhalnim i perkutanim biopsijama, hirurškim minimalno invazivnim metodama, ali bez obzira na način dobijanja, uzorak tkiva mora da obezbjedi da pored potvrđivanja maligne bolesti od strane patologa, informacije o prognostičkim markerima koji su od izuzetnog značaja za odabir lijekova u prvoj liniji liječenja.

Složenost procedura uz puno angažovanje edukovanog multidisciplinarnog tima, nameće potrebu stvaranja centara izvrsnosti koji bi  sugerisali i pomogli u liječenju ovih bolesnika.

Nije ni potrebno naglašavati da liječenje bolesnika sa rakom pluća mora biti u skladu sa etičkim i profesionalnim normama, prema važećim smjernicama. Postoje brojne prepreke u tome, ali nisu i ne smiju biti opravdanje za nedovoljno angažovanje.

Neophodno je ponoviti da svaki oboljeli i članovi njegove porodice u potpunosti budu informisani o dijagnostičkom i terapijskom postupku, po fazama, odnosno da imaju potpune informacije o adekvatnosti uzorkovanja tkiva, pretragama koje se rade, koji terapijski postupci su dostupni a koji nisu u našim uslovima. Iako smo učinili napredak u ovoj oblasti, u pojednim slučajevima učešće porodice je neophdno, pogotovo ukoliko postoji mogućnost da se dodatnim analizama učini liječenje boljim. Evolucija u dijagnostici se nastavila uvođenjem sveobuhvatnog genskog profiliranja, metode koja je validirana i standardizovana, a dostupna u ovom trenutku slanjem uzorka tkiva ili krvi u SAD, ali nije finansirana od strane Fondova zdravstva.

 

COVID-19 i rak pluća

Kod bolesnika sa sumnjom na malignu bolest pluća, koji nemaju simptome Covid-19 bolesti ili nisu u kontaktu sa oboljelim, uz minimalno negativan antigeni test na Covid-19, moguće je provesti ambulantnu ili u bolničkim uslovima dijagnostičke procedure sa ciljem dobijanja materijala za patološku dijagnozu bolesti. Bolesnici kojima je potvrđena maligna bolest pluća, a nemaju potvrdu ili simptome Covid-19, trebaju se liječiti u skladu sa odlukama Konzilijuma za maligne bolesti pluća, bez oklijevanja, uz poštivanje maksimalnih epidemioloških mjera. Tokom trajanja pandemije nismo primjetili porast oboljevanja od COVID-19 kod ovih bolesnika, a vremenom bolesnici sa rakom pluća su većinom vakcinisani.

Tokom pandemije sve osobe sa ili bez simptoma COVID-19 bolesti su imale radiološku dijagnostiku, pregledne snimke srca i pluća ili niskodoznu kompjuterizovanu tomografiju. Na taj način su kod jednog broja bolesnika otkrivene nodularne asimptomatske promjene. Na indirektan i iznuđen način je u praksi potvrđena potreba za skriningom u raku pluća kod rizičnih bolesnika.

 

Da li je moguće da danas na kraju 2021. godine pratimo i liječimo bolesnike kojima je dijagnoza postavljena početkom 2018. godine?

Da! I raste broj takvih bolesnika. Ono što znamo jeste da se takvi bolesnici liječe ciljanom ili imunološkom terapijom. Ovaj podatak u potpunosti potvrđuje navode iz literature i objavljenih rezultata istraživačkih studija.

Raniji pristup da se svi bolesnici sa malignom bolešću pluća liječe na sličan način nije više prihvatljiv. Danas je potrebno na osnovu prognostičkih faktora donijeti odluku o odabiru kvalitetne i svakom pacijentu pojedinačno pilagođene terapije. Liječenje obuhvata hirurško, liječenje pametnom (ciljanom) terapijom, imunološkom terapijom, hemioterapijom i terapijom zračenjem. U praksi najčešće kombinacijom različitih modaliteta liječenja. Ključ uspjeha u liječenju bolesnika sa rakom pluća, leži u liječenju u prvoj liniji liječenja.

M-BA-00000435