Rak dojke

Rak dojke je najčešći rak među ženama1. Oko 1,67 miliona novih slučajeva dijagnostikuje se širom svijeta i više od 500 000 žena umre od te bolesti svake godine1. To znači da se svakih dvadeset sekundi negdje u svijetu jednoj ženi postavi dijagnoza raka dojke1.

Postoji više vrsta raka dojke koje se mogu klasifikovati na osnovu proteina (poznatih i kao receptori), koji se nalaze na površini tumorskih ćelija. Ti proteini imaju važnu ulogu u razvoju tumora jer daju tumorskim ćelijama poticaj za rast i dijeljenje.

Svaki tip raka dojke identifikuje se na osnovu prisustva ili odsustva tri vrste receptora koji se mogu pronaći na površini tumorskih ćelija: estrogenski receptori (ER), progesteronski receptori (PR) i HER2 receptori.2 U dijagnozi se postavlja pozitivna ili negativna dijagnoza na jedan ili više receptora. 

HR-pozitivni rak dojke je najčešći rak dojke prisutan u oko 80% slučajeva. Rak dojke smatra se HR-pozitivnim kada tumorske ćelije proizvode abnormalne količine receptora za hormone estrogen i/ili progesteron.2 Kako vezivanje tih hormona na receptore šalje signal ćelijama da rastu i da se dijele, previše takvih receptora na površini ćelije može prouzrokovati nekontrolisani rast i stvaranje tumora. HR-pozitivni rak dojke se nakon hirurškog zahvata najčešće liječi ciljanim lijekovima odnosno hormonskom terapijom koja blokira aktivnost estrogena i/ili progesterona, ili smanjuje nivo tih hormona u tijelu.

HER2-pozitivni rak dojke, karakteriziran prekomjernom proizvodnjom HER2 proteina na površini tumorskih ćelija, predstavlja oko 15-20 % slučajeva raka dojke. Ta vrsta raka dojke može biti izrazito agresivna. Ako se ne liječi, bolest jako brzo napreduje uz manju vjerovatnoću preživljenja u odnosu na HER2-negativni rak dojke (odnosno kada su na ćelijama raka dojke prisutne normalne količine HER2 proteina).3 Danas su dostupne vrste liječenja koje ciljaju HER2 protein i tako blokiraju signale koji potiču ćelije raka na rast i dijeljenje.

Trostruko-negativni rak dojke (TNBC) je rijedak oblik raka dojke (10 – 20% svih slučajeva).4 To je vrsta raka dojke u kojem na površini tumorskih ćelija nisu prisutni estrogenski i progesteronski receptori niti je prekomjerno izražen HER2 protein. Zato su mehanizmi koji tu vrstu raka potiču na rast i dijeljenje uglavnom nepoznati i zbog toga je ta vrsta raka jako teška za liječenje. Iako pacijenti mogu dobro reagovati na hemoterapiju, ipak su mogućnosti liječenja ograničene i prognoze su često loše. 5

Jako je važno saznati o kojem tipu raka dojke se radi, jer će od toga ovisiti i izbor najefikasnije terapije za tog pacijenta. Dok neke vrste liječenja (npr. operacija i radioterapija) mogu biti istovjetne za više različitih tipova raka dojke, liječenje lijekovima (npr. hemoterapija, hormonska terapija i ciljana terapija) razlikovat će se u zavisnosti od tipa raka dojke.6

Pri postavljanju dijagnoze pacijentima će biti rečeno o kojem se „stadijuˮ raka dojke radi. Stadij raka dojke se odnosi na veličinu tumora i na njegovu proširenost (ako se proširio). Stadij je važan jer pomaže specijalistima da odaberu najbolji plan liječenja za pacijenta. Uopšteno govoreći, što je rak u uznapredovalijem stadiju, teže ga je liječiti i prognoza je lošija.7

Veliki broj slučajeva raka dojke dijagnostikuje se u ranom stadiju, prije nego što se rak proširio izvan dojke.8,9Kada se liječi u toj ranoj fazi, rak dojke je potencijalno izlječiv. 10Metode liječenja ranog raka dojke su raznovrsne i često uključuju terapije prije operacije i nakon nje kako bi se uklonile sve tumorske ćelije i kako bi se spriječio povrat bolesti.

Nažalost, nekim se osobama bolest dijagnostikuje tek kad je u uznapredovalom stadiju, ili im se bolest vrati ili napreduje nakon inicijalne terapije za rani stadij raka dojke. Bolesnici kojima se rak proširio na druge dijelove tijeka, kao što su mozak ili jetra, liječe se lijekovima koji se primjenjuju za liječenje uznapredovale bolesti.

Izlječenje u uznapredovalom stadiju nažalost više nije moguće. Cilj liječenja bolesnika u uznapredovalom stadiju raka dojke jeste produžiti život što više te omogućiti da se osjećaju što bolje, a simptomi i nuspojave liječenja nastoje se držati pod kontrolom.11

Tvoja majka. Tvoja sestra. Tvoja najbolja prijateljica. Volite te žene bezuvjetno zbog svih sitnica koje ih čine posebnima. Svaka od tih žena je jedinstvena. No rak dojke ne mari za tim. Može se dogoditi bilo kome, a kada se dogodi, rak dojke svake žene je jednako individualan kao i ona sama.

Rak dojke je najčešće maligno oboljenje kod žena i nastaje kad normalne žljezdane ćelije dojke promijene svoja svojstva te počnu nekontrolirano rasti i umnožavati se. Jedna od 8 žena će u toku svog života oboljeti od raka dojke, a svake godine u Bosni i Hercegovini se registruje više od 1100 novooboljelih.

Većina slučajeva raka dojke može se liječiti ako se otkrije na vrijeme. Liječenje raka dojke podrazumijeva nekoliko terapijskih opcija koje imaju za cilj izlječenje ili zaustavljanje širenja bolesti. Vjerovatnoća odgovora na terapiju je veća, ukoliko specifičnom terapijom tretiramo tačno određeni tip raka.

Rak dojke često se spominje kao jedna bolest, iako zapravo postoji mnogo različitih tipova od kojih svaki ima različite karakteristike. Znati tačno s kojim tipom raka dojke se pacijentica suočava je najvažniji korak u odlučivanju o najboljem načinu liječenja. Iz tog razloga je neophodno izvršiti testiranje karakteristika tumora, odnosno utvrditi prisustvo određenih proteina na površini tumorske ćelije koji stimulišu tumorski rast. Tumori dojke najčešće se klasificiraju na osnovu prisustva 3 različite vrste proteina na njihovoj površini: estrogenski, progesteronski, i HER2 receptori. Ciljanim terapijskim pristupom ovi receptori se mogu blokirati i time se zaustavlja ili usporava rast tumora. Mogućnost dijagnostikovanja različitih tipova raka dojke dovela je do razvoja vrlo efikasnih personaliziranih tretmana koji su zadnjih godina značajno smanjili smrtnost od ove bolesti.

Pored navedenih osnovnih tipova, rak dojke se može razlikovati i na osnovu drugih faktora koji utiču na prognozu i izbor terapije, kao npr. veličina tumora, zahvaćenost limfnih čvorova, gradus itd. Ukoliko rak i bude dijagnosticiran, razumijevanje dijagnoze ključno je za određivanje odgovarajućeg toka liječenja. Poznavanje tipa raka nije samo važno za one kojima je isti dijagnosticiran, već i one koji ih vole. Važno je da se pacijentice i njihovi voljeni aktivno uključe u razgovor sa ljekarima i zajedno pronađu optimalnu terapijsku opciju.